Font Size

SCREEN

Profile

Layout

Menu Style

Cpanel

O NATO-u odlučiti na referendumu

Predsjednički kandidat Miodrag Lekić kaže da će predsjednički izbori 7. aprila biti trenutak istine. Očekuje podršku svih građana jer smatra da je došlo vrijeme da Crna Gora dobije novog predsjednika. Insistiraće na borbi protiv korupcije, a u vezi sa učlanjenem u NATO vodiće se interesima Crne Gore. O ustavnosti kandidature Filipa Vujanovića kaže da o tome mišljenje treba da daju meritorne institucije.

Očekujete li pobjedu na predsjedničkim izborima?

Očekujem da ću se na ozbiljan i odgovoran način predstaviti građanima Crne Gore na predstojećim izborima. Moj stil nije jezik arogancije, pa ću propagandne slogane o unaprijed proglašenoj pobjedi ostaviti drugima.

Znam da ću se, u slučaju da mi građani ukažu povjerenje, na autonomnoj osnovi boriti za kulturu jedinstva zemlje, ali na određenim vrijednostima u prvom redu za pravnu državu, za dekriminalizaciju društva, za širu pobjedu principa javne odgovornosti u crnogorskom društvu. Nadam se da će predstojeći izbori biti trenutak istine, a ne još jedan izborni rulet sa sumnjivom regularnošću.

Čiju podršku očekujete?

Očekujem podršku svih građana upravo na vrijednostima koje sam već napomenuo. Mislim da većina građana priželjkuje kraj dugogodišnje degradacije funkcije Predsjednika države kojeg u uslovima beskrajne lojalnosti partiji i vrhovnom partijskom vođi malo ko još uzima za ozbiljno.

Crnoj Gori je potreban pravi predsjednik. Računam, dakle, na građane koji to žele, a uvjeren sam da su oni većina u ovom trenutku. Oni su na posljednjim parlamentarnim izborima većinski glasali za promjene u Crnoj Gori.

Uvjeren sam da će se takva energija ponoviti, zapravo pojačati na predsjedničkim izborima.

Da li smatrate da je kandidatura Filipa Vujanovića ustavna ili ne?

To je ozbiljno pitanje, koje je već unijelo ozbiljnu sjenku na započeti izborni proces.

Tim prije što partner vladajuće koalicije govori da kandidatura Vujanovića znači čak podrivanje Ustava i državnosti. Lično bih prepustio nadležnim institucijama da daju meritorno tumačenje o tom pitanju.

Rekli ste da nijedna afera u Crnoj Gori nema ishod, i da se afere zatrpavaju samo novim aferama što je nevjerovatna situacija rasporaka sa Evropom i evropskim zemljama u kojim za male stvari ministri podnose ostavke. Kako riješiti ovaj problem? Ko je kočnica?

Jačanjem principa javne odgovornosti. Naime, nedostatak javne odgovornosti predstavlja najslabiju tačku crnogorskog društva. Ako ona zataji zbog nedostatka političke kulture, odnosno nedostatka individualne odgovornosti, onda se primjenom pravnih sankcija društvo brani od korupcionaške degeneracije. Nije slučajno da međunarodni faktori, u prvom redu Evropska unija, insistiraju na borbi protiv korupcije i kriminala, a upravo za jačanje nezavisnog pravosuđa.

Dakle, mnogi smatraju, kako u zemlji tako i u međunarodnoj zajednici, da su sprega političke, ekonomske korupcije i zavisnog pravosuđa glavna kočnica za konstituisanje Crne Gore kao demokratske i pravne države.

Kazali ste da je trobojka utemeljena u crnogorsku istoriju. Da li ste time odbili dio procrnogorskih birača?

Moji pogledi na istoriju i savremene procese nisu primarno uslovljeni procjenama o nečijoj odbojnosti ili privlačnosti. Iako pitanje zastave u ovom trenutku ne smatram suštinskim problemom Crne Gore, to pitanje zaslužuje pažnju javnosti, naravno u sasvim smirenom tonu.

Kada su se svojevremeno Đukanović, Vujanović, Marović grčevito borili da crnogorska zastava bude trobojka, gotovo identična kao u jednoj susjednoj zemlji, bio sam angažovano i javno protiv, tražeći da se na trobojci aplicira crnogorski grb. To je bilo dobro rješenje tada, zasnovano između ostalog i na istoriji.

Mislim da nije ni danas za potcjenjivanje, pa ta tema zaslužuje ozbiljnu javnu debatu i analizu. Sve to, razumije se, ne negira legitimnost sadašnje. Ustavom propisane zastave.

Zbog identitetskih pitanja, koalicija DPS i SDP, naziva DF prosrpskim blokom protiv kojeg se oni bore kako bi sačuvali još, kako kažu, rovitu državnost Crne Gore. Kako to komentarišete?

Forsiranje tkz. identitetskih pitanja, pretenzija njihovog propagandnog utjerivanja, što spolja i paradoksalno na kraju stvara uti sak o krizi identiteta u zemlji, ima više funkcija. Sve dobija i groteskne razmjere kada se tom temom bave partijski propagandisti, koji su uzgred prošli burne identitetske faze, zavisno od zaokreta partijskh linija. Očigledno, aktuelizacija identitetskih pitanja predstavlja rezervnu poziciju vlasti u trenucima kriza i afera. Kritička misao se tumači anticrnogorskim stavom. Tako je Demokratski front dočekan besmislenim etiketama, navodno prosrpskim, iako domaća javnost zna da se baš u Frontu afirmiše ideja unutrašnjeg pomirenja, odnosno da u DF sasvim skladno funkcionišu Crnogorci, Srbi, Bošnjaci i svi drugi. To je većini u Crnoj Gori sasvim jasno, pa će vlast morati makar da inovira propagandu. Ukratko, državu Crnu Goru danas ugrožavaju i kompromituju nosioci kriminala i korupcije.

Šta mislite o članstvu Crne Gore u NATO? Da li biste promovisali pristupanje ili biste vodili negativnu kampanju?

I to je pitanje koje treba najprije raspraviti u nepropagandnoj atmosferi, a zatim odlučiti na najdemokratskiji način kao što je referendum. Nasuprot tome, postoji tendencija ideološkog pristupa, redukcijom svega na pitanje za i protiv NATO. Gotovo slično 1948. godini kada se odlučivalo o Titu I Staljinu. No, kod nas postoje stalni pokušaiji propagandnog pristupa stvarima, i nekoj vrsti permanentnog inforbiroa kako je to već negdje i rečeno.

Lično neću voditi ni pozitivnu ni negativnu kampanju, već ću se na bazi interesa Crne Gore zalagati za njena međunarodna otvaranja prema svim integracijama koje donose dobrobit, progres i unutrašnju stabilnost građanima naše države.

Šta mislite o sanaderizaciji Crne Gore? Koliko je realno očekivati takav scenario i da li bi on bio dobar za naše društvo?

Pojam sanaderizacije je ušao u političku leksiku kao primjer borbe protiv korupcije i kriminala i to na visokom državnom nivou. Hrvatska je takvim pristupom pokazala državnu, političku, pa i kulturnu zrelost, koja je na kraju i međunarodno valorizovana.

Ali, ne radi se o međunarodnim nagradama, još manje o lovu na vještice. U pitanju je pobjeda zemlje nad ozbiljnom bolešću, nad degeneracijom društva koja se zove korupcija i kriminal. Da, i Crnoj Gori je potrebna takva pobjeda, primarno zbog nje same.

 Kako gledate na neslaganje po mnogim pitanjima između Predsjednika Filipa Vujanovića i prvog čovjeka Parlamenta Ranka Krivokapića? Šta je u pozadini?

Očigledno, ne radi se samo o pravno-ustavnim problemima povodom kandidature predstavnika DPS-a. Radi se o ozbiljnim političkim problemima i razlikama. Poznata su osporavanja SDP predsjedničkog kandidata, ali ne treba zaboraviti ni teške javne optužbe Vujanovića na račun odgovornosti SDP-a za ekonomske promašaje u Crnoj Gori.

On je više puta istakao da j e SDP glavni krivac za stanje u KAP-u, odbijanjem da kompletnije podrži model privatizacije u energetskom sektoru. Govorimo o glavnim ekonomskim pitanjima zemlje, o ogromnoj odgovornosti za promašaje koji prosto guše crnogorsku privredu i direktno uslovljavaju ekonomski standard građana. Ako koalicioni partneri sve to javno ne razjasne, ako dakle, nastave da dijele vlast kao da se ništa nije dogodilo, onda sve izgleda, najblaže rečeno neozbiljno, a komentar ostavljam građanima Crne Gore.

Berluskoni je uspješan italijanski kapitalista

Živjeli ste i predavali u Rimu. Možete li uporediti vladavinu Silvija Berluskonija i Mila Đukanovića?

Iako sasvim sigurno imam dosta rezervi prema mnogim stranama Berluskonijevih pogleda i ličnog stila, a uvažavajući umješnost vašeg pitanja, mislim da postoje veoma jake razlike u načinu, kako kažete, vladavine ove dvije osobe. Berluskoni je, uprkos nekim kontroverzama, sasvim izvjesno uspješan italijanski kapitalista. Samo u njegovom medijskom gigantu ima oko 20.000 zaposlenih koji primaju platu, plaćaju porez. To je, dakle, njegov lični uspjeh, ali i dio ukupnog progresa, imajući u vidu sve ekonomske bilanse. Drugo, Berluskoni nije van pravnog poretka. Naprotiv, on je predmet istraga, odaziva se na javna sudska saslušanja, javno saopštava svoje argumente, doživljava i presude itd. Riječju, on se brani, uvažavajući pravni poredak, nezavisnost suda i sudija, ne pada mu napamet da sudske predmete protiv njega objašnjava međunarodnom zavjerom.

Ne bih rekao da Đukanovićev privatni biznis doprinosi boljitku crnogorskog društva, niti da su druge kontroverze u vezi sa njim predmet ozbiljnog nadzora nadležnih institucija. Ukratko, oni vladaju, u bitno različitim sistemima i ambijentima.