Font Size

SCREEN

Profile

Layout

Menu Style

Cpanel

Mapa puta


I na međunarodnom planu se povremeno lansiraju termini koji imaju široku upotrebu. Neki su prolazna moda, dok drugi traju mnogo duže, s perspektivom da postanu klasičan pojam. Upravo ovo drugo se dogodilo sa engleskom riječju road map – u našem prevodu - mapa puta.

Dakle, mapa puta označava osmišljeni plan akcije ili procesa koji vodi nekom pozitivnom cilju. Najčešće se vezuje za krize koje treba prevazići preciznom mapom puta. Termin bi trebalo da podsjeti da su na nekom putovanju šanse za stizanje do cilja mnogo veće ako se poseduje mapa puta. 

Road map ili mapa puta se u međunarodnim odnosima najviše koristila u kontekstu izraelsko-arapskog konflikta. Bilo je mnogo mirovnih planova u tom sada već klasičnom međunarodnom konfliktu, da bi se negdje 90-ih godina pojavio i termin – mapa puta. Razumije se, mirovni planovi, nazvani mape puta, i dalje su praćeni nadama i iluzijama. Mapa puta se upotrebljava i u kontekstu balkanske krize, mislim na krizu nastalu raspadom Jugoslavije, a nakon pada Berlinskog zida. Taj zid kao da je pao po nama u Jugoslaviji. Sada komadi te velike zemlje, nove i stare države, imaju mape puta. Te mape ukazuju što treba uraditi da bi se stiglo do cilja koji se zove članstvo u Evropskoj uniji. Neko je već tamo, neko se približava briselskoj stanici, neki su još prilično daleko. Ali svi sa mapom puta. Na tim mapama piše da ćemo morati najprije da sredimo stvari kod kuće da bismo ozbiljnije mogli računati na približavanje briselskoj stanici. Regionana ekonomska kooperacija nazvana CEFT-a je jedan od uslova za evropske integracije. Kulturna strana balkanske mape puta mi nije dovoljno poznata, ali pretpostavljam da se ona nalazi u čitanju Andrića, Krleže, Kiša, Selimovića… 

Crtanje mape puta je novi oblik kolonijalizma – rekao bi neko sklon balkanskoj tvrdoglavosti i inatu. Uzgred, nisam još, a tragam za tim, našao riječ na francuskom, italijanskom, engleskom, portugalskom jeziku kojom bi se mogla prevesti naša riječ – inat. Vjerovatno ne zbog siromaštva ovih jezika, već zbog fenomena koji je, izgleda, ekskluzivno naš, balkanski.

Dakle, ne radi se o kolonijalizmu ili cinizmu kada se drugima crtaju mape puta. I Evropska unija je prošla jednu veliku mapu puta. Put je bio trnovit. Poslije dva strašna svjetska rata koji su nastali na evropskom kontinentu – Evropljane su ujedinili ugalj i čelik. Naime, u Parizu je 1951. godine šest evropskih zemalja potpisalo Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik. Tako je počeo istorijski proces evropske integracije. Dominantno ekonomska dimenzija evropske zajednice je prije dvije decenije nadgrađena kvalitetno novim skokom koji je označio početak monetarnog saveza. Tako je nastajao euro. Ekonomska i monetarna dimenzija nisu dovoljne. Drugim riječima, nametnulo se logično pitanje – kako zaštiti euro, jedinu valutu na svijetu bez države. Na redu je političko-državna integracija kao najosjetljivija tačka na evropskoj mapi puta.

Dakle, svako ima svoju mapu puta. Brisel je u poslednjem crtanju crnogorske mape puta ugradio i ulogu Europola. To je u vezi sa korupcijom i kriminalom kao ozbiljnim smetnjama na evropskom putu. Razumije se, bez pomoći građana ni Europol ne može sve preokrenuti.

U Crnoj Gori se približavaju izbori. Riječ imaju upravo građani. Politički subjekti treba da se predstave koliko su kredibilni za povjerenje građana. I u kampanji postoje mape puta. Većina se opredijelila za debatu o stanju u društvu, uglavnom birajući riječi tokom javnih nastupa. Prije nekoliko dana lider partije koja je najodgovornija za stanje u društvu je izišao sa svojom mapom puta. Istom onom od prije dvadeset godina. Ista propaganda, galama, nekultura, prijetnje, proizvodnja izdajnika, nepodnošljiva lakoća etiketiranja drugih i bestidno iznošenja neistina, sve, dakle, isto, samo promijenjeni neprijatelji. Izdajnici su prije dvadeset godina bile pristalice crnogorske nezavisnosti, sada su izdajnici oni koji su na referendumu glasali za očuvanje labave federacije. Jedni čine jednu polovinu, drugi drugu polovinu Crne Gore. Kada se sve sabere, predsjednik DPS-a je u dva navrata obuhvatio sve građane Crne Gore kao izdajnike. Dosledan na svojoj mapi puta. 

Drugi treba da ostanu pri evropskoj mapi puta. Na to ih obavezuje i ugovor sa Evropskom unijom. Ona traži pravnu, dekriminalizovanu državu, ekonomski oporavak zemlje, koheziju društva na prvim vrijednostima. Zato treba javno demantovati sve izrečene neistine, ali ne prihvatati primitive provokacije s ciljem da se promijene glavne teme. Dakle, ne obazirati se na one koji tragikomično, i s razlogom uplašeno, ,,spašavaju” narod gurajući ga i dalje u živo blato korupcije i kriminala.

Konačno, evropska mapa puta obavezuje i na javnu pristojnost.